Osnovna škola Stjepana Antolovića Privlaka

Međunarodni dan djece ujedno je i rođendan UN-ove Konvencije o pravima djeteta. U različitim dijelovima svijeta djecu omalovažavaju, iskorištavaju kao radnu snagu, prisiljavaju na sudjelovanje u ratnim sukobima s oružijem ili prisiljavaju na prostituciju. Šokantni su podaci da je u zadnjih 10 godina preko 2 milijuna djece poginulo u ratovima. Od posljedica rata 10 milijuna djece iz cijelog svijeta ima teška psihička oštečenja, 30 milijuna djece živi u ratnim područjima, a u 26 zemalja svijeta djeca ispod 15 godina su aktivni vojnici. Zar nije tužno da netko tko  ima samo 10 godina mora uzeti oružje u ruke i krenuti u rat? Zar to nije tužno? Mislim da svatko od nas zaslužuje djetinjstvo. Zaslužuje druženje sa svojim prijateljima, a ne da mora misliti koliko mu je metaka ostalo, hoće li ga netko iza ugla pogoditi iz vatrenog oružja? Svatko od nas zaslužuje djetinjstvo, samo nažalost mnogo djece ga nema. Ja nemogu niti zamisliti što ta djeca proživljavaju.

Neka djeca rade satima, bez ikakve novčane naknade poslove koje teško obavljaju odrasli. Nemislite li da to nije pošteno? Oni koji tako žive željeli bi bolji život. Život u kojem će bezbrižno moći sa prijateljima poći na nogometnu utakmicu, život u kojem će moći prošetati ulicom bez ikakvog straha. Život u kojem će moći bezbrižno i s veseljem doći kući, znajuči da ih tamo čeka obitelj koja ih neće tući zbog nekog besmislenog razloga, nego će ga dočekati sa smješkom na licu.

Mi koji imamo takve živote često smo nezadovoljni jer nam roditelji nedaju da do kasno ostanemo vani s društvom, jer nas tjeraju učiti iako mi to ne želimo. Stalno slušam: „To je za tvoje dobro!“. Nekada mi to nije niti malo jasno. A onda kada pročitam nešto poput ovoga shvatim koliko sam zapravo sretna. Imam svoj dom, svoju obitelj, svoje prijatelje. To je ono što se ne može kupiti novcem, to je ono neprocjenjivo. Mislim da bi se više trebalo zalagati za djecu koja žive život potpuno suprotan našemu, da bi se mi svi trebali zalagati da i oni dobiju normalan život jer na kraju krajeva i oni su samo djeca.

                                                                   Manuela Domitrović, 7.a