Osnovna škola Stjepana Antolovića Privlaka

Tradicijskom stazom glazbe, običaja, gastronomije kročimo i danas, trudeći se oživjeti duh nekadašnjih vremena kada su nam zajedništvo, mir, ljubav, nada bili sve. Međusobno prožimanje tradicije i suvremenosti daje nam priliku promišljanja o samoj biti adventa. Zanimljiv je to spoj koji pruža uvid u život nas malih običnih ljudi kojima je radost ovog vremena svakodnevni imperativ.

Božićno vrijeme započinje paljenjem prve svijeće adventskoga vijenca, nedjelje koja je kalendarski najbliža blagdanu sv. Andrije. I u našim slavonskim selima paljenjem prve adventske svijeće postupno se vraćamo vrijednostima koje su nam pomalo iščezle.

Prve nedjelje došašća pali se prva ljubičasta svijeća, svijeća nade. Druga ljubičasta svijeća, betlehemska svijeća ili pomirilica simbolizira Kristove jaslice, predstavlja ljubav i pali se druge nedjelje adventa. Na polovini došašća, treće nedjelje, pali se ružičasta ili pastirska svijeća, koja simbolizira radost zbog Božića koji se bliži. Posljednja ljubičasta svijeća ili anđeoska svijeća, pali se četvrte nedjelje, a simbolizira ljubav.

Rane mise – zornice, također, oduvijek su dijelom, tradicije ovih krajeva. Roditelji, bake i djedovi, djeca svojom malom žrtvom ranog ustajanja pjevajući uživaju u blagodati Kristovog dolaska. Neki od tradicijskih pučkih napjeva koji odzvanjaju slavonskim sokacima, pune dušu su: Padaj s neba, Zlatnih krila, O Marijo, ti sjajna zornice, Poslan bi anđeo Gabrijel, Ptičice lijepo pjevaju, Visom leteć ptice male.

U našoj krćanskoj tradiciji i za svetog Nikolu (6. prosinca) poznat je običaj darivanja djece, po uzoru na sveca koji je darivao siromašne. I u našim slavonskim običajima djeca bi dobivala poklone ili šibu od Krampusa, ovisno o zaslugama. Pokloni bi se noću ostavljali u čizmama.

Na dan svete Lucije  do Božića je ostalo još 12 dana. U Slavoniji postoji običaj promatranja vremena svaki dan do Božića. Svaki od tih 12 dana predstavlja jedan mjesec sljedeće godine. Ako je vrijeme sunčano ili maglovito ili kišovito, vjeruje se da će takvo vrijeme biti taj pojedini mjesec u sljedećoj godini, kojeg predstavlja pojedini dan od sv. Lucije do Božića. Na taj dan,  također, se sije pšenica - simbol života kod kršćana.

A onda bi se svaki čovjek u skrovitosti svoga srca obradovao Badnjaku – onako kako to i danas radimo, ali ponešto drugačije.

Faljen Isus i Marija! Kucilo se, macilo se, telilo se, ždribilo se, plodilo se, rodilo se… sve vam zdravo i čestito bilo, pilići pod plast, a kobo na hrast… pi pi pi pi piiii… Čestit Vam Badnjak, na Adama i Evu! I na dobro vam doš’o Božić, Isusovo porođenje… Mladi čestitari, nekada, u zoru tako bi čestitali. U većini su dvorišta gorile krušne peći. Žene su pekle kruh i božićnu pogaču u okrugloj tepsiji. Pogača je bila ukrašena klasjem žita. Uz sve druge pripreme kad zazvoni Zdravomarija, počinje večera. Gazda kuće odlazi po slamu, posveti svetom vodom sve životinje. Ulazeći u sobu sa slamom, pozdravljalo se: Faljen Isus i Marija, čestitam vam Badnjak, Adama i Evu i sveto slavno porođenje Isusovo! Ukućani bi odgovarali: Čestita ti duša kod Boga! Gazdarica bi svetom vodom posvetila slamu. Razvezala bi se slama kako bi svi ukućani mogli na nju kleknuti i izmoliti Očenaš, a na trpezu se stave u znaku križa dvije slamke koje se prekriju stolnjakom. Odrasli bi nazdravili rakijom i jeli juhu s rajčicom ili riblju juhu, krumpir salatu, grah salatu, ribu, suhe rezance s orasima ili gibanicu. Na kraju se sladilo medom i raznovrsnim voćem. Kitilo bi se božićno drvce starinskim ukrasima (jabukama, orasima, šarenim bombonima te svim onim što je priroda podarila čovjeku). Pjevale su se božićne pjesme. Tradicijski je pjesma ukorijenjena u slavonskog čovjeka odavnina, pa tako i danas. Najpoznatiji božićni napjevi koji su odzvanjali crkvama, u kućama su: Radujte se narodi, Kyrie Eleison, Svim na zemlji, Veselje ti navješćujem, Oj, pastiri, U to vrijeme godišta, Danas se čuje, Djetešce nam se rodilo, Narodi nam se… Čekala se i polnoćka na koju je odlazila cijela obitelj. Nakon polnoćke i prestanka posta večerala se hladetina (lučenje), a za ručak piletina te se nastavljala slavljenička atmosfera dok bi djeca na slami spavala do Tri kralja.

Na sam blagdan Božića, 25. prosinca, ujutro bi se pripremao božićni doručak, prije kojega bi se cijela obitelj molila i palila svijeću da gori tijekom cijeloga doručka. Važno je bilo da svijeća gori i tijekom ostalih objeda toga dana.

A danas? Živeći u vremenu blještavila, drugih nametnutih vrijednosti, nemojmo zaboraviti pravu i istinsku mjeru Božića, kako i samo došašće kaže – dolaska Onoga zbog kojeg se okupljamo oko stola ljubavi. Toliko nam je malo potrebno za radost. Pronađimo ju u ovom vremenu koje je pred nama.