Školski šahovski turnir

Uoči početka proljetnih praznika, završili smo još jedan šahovski turnir naše škole. Iako je broj

sudionika bio mali, iako nisu svi prijavljeni igrači došlo odigrati svoje partije, moglo se vidjeti

nekoliko dobrih partija. Možda one nisu na razini šahovskih velemajstora, ali pravo zadovoljstvo

pruža vidjeti kako učenici primjenjuju stečeno znanje. Naravno, važna je tu uloga očeva, didaka,

braće i sve drugih koji su pokazali i naučili prve poteze i naše igrače uvele u svijet šaha.

Osobno bih izdvojio partije iz 5. i 6. kola u kojem su glavni akteri bili Matej Brizanac, Jurica

Pušakrić i Ivan Josipović. Suočeni s ozbiljnim materijalnim gubitkom, Matej i Ivan su na kraju

ostvarili sjajne pobjede nad svojim protivnicima. Tu posebno ističem partiju 5. kola između Ivana

i Mateja. Iako je Ivan bio u materijalnoj prednosti, Matej je uočio ozbiljan propust u obrani i

matirao nebranjenog kralja na 8. redu. Bila je to ljepotica kola i partija (kako će se na kraju

ispostaviti) koja je odlučila 2. mjesto. Sjajnu je partiju Matej odigrao i u 4. kolu protiv Jurice,

strpljivo i odlučno lomeći protivnikovu obranu. Matej je protivnike na turniru iznenadio svojom

igrom u kojoj je uporno držao kralja u sredini, odbijajući rokirati i pješačkim napadom na

kraljevom krilu. Takvom taktikom dobivao je potez više, a pješačkim napadom postizao element

iznenađenja sijući strah kod svojih protivnika. Taktika koju mentor nebi preporučio, jer jedno od

najvažnijih pravila prilikom otvaranja je brza rokada i micanje kralja na sigurno. No, za Mateja je

to bila dobitna kombinacija sve do odlučujuće partije s pobjednikom turnira Lukom Kajfešom.

Ova dva igrača su se prvi puta sastala u 8. kolu, a partija je završila remijem. Kako su oba igrača

imala isti broj bodova nakon odigranih svih 9. kola, pravila su nalagala dodatni susret između ova

dva igrača. U maniri iskusnog igrača, Luka je iskoristio sve slabosti Matejeve taktike. Držanje

kralja u centru i pješački napad na kraljevom krilu ostavlja puno nebranjenog prostora i

mogućnosti za napad na kralja. Gurajući damu „iza leđa“ pješaka na kraljevom krilu, Luka je

napao Matejeva kralja, razbio protivnikovu taktiku i ostvario materijalnu prednost koja mu je

osigurala pobjedu u partiji i na turniru.

Luka je odigrao fantastičan turnir! Osim remija u 8. kolu s Matejem, pobijedio je sve svoje

protivnike. Krasi ga napadačka igra, strpljenje i odmjerenost u svakom potezu kao i vješto

iskorištavanje protivnikovih slabosti. Sam će reći da ne zna igrati obranu misleći na partije u

kojima igra sa crnim figurama. Kao mentoru, u njegovoj izjavi pronalazim potvrdu svoga cilja u

podučavanju šaha. Kad igrate sa crnim figurama, prisiljeni ste se braniti u otvaranju i tražiti

ravnotežu u igri protiv bijelog. To je prednost početnog poteza s bijelim figurama. Kad igrač s

bijelim figurama dobro poznaje otvaranja, stvara i hrpu zamki u kojima se može naći igrač s

crnim figurama. Ovo ne znači da trebamo poučavati otvaranja u šahu. Kombinacija u otvaranju

partije i zamke ima toliko da ih nije moguće sve naučiti. Čak i oni vrhunski šahisti ne poznaju sva

otvaranja. No, u otvaranju postoji 10 jednostavnih pravila kojih se treba pridržavati da bi se

sigurno kročilo do središnjice u igri. Pridržavajući se pravila otvaranja i stjecati iskustvo kroz

igranje šaha može se znatno podići razina nečije igre. Bit je šaha matirati kralja. Luka to dobro

razumije i svoju igru usmjerava s tim ciljem. U školi nema protivnika među svojim vršnjacima koji

mu mogu pomoći u nadogradnji igre, a čini mi se da je Luka toga svjestan. Rekao bih da igra šah

na internetu što definitivno pozitivno utječe na razvoj njegove igre. Kao mentoru, nadam se da će

nastaviti slijediti svoju strast prema šahu.

Odličan turnir je odigrao i Ivan Josipović. Njegov poseban napredak sam uočio ove školske

godine. Ivan je otkrio otvaranje poznato kao „fried liver“. Iako smo zajedno prošli ovu zamku gdje

samo mu pokazao da ovo nije uvijek dobitna kombinacija i da postoji vrlo uspješna protuigra,

Ivan ju je vješto i uspješno koristio na ovom turniru. No, nije samo ova kombinacija razlog

njegove uspješnosti na turniru. Najbolji dokaz za to je partija 6. kola i partija protiv Jurice

Puškarića gdje je unatoč materijalnom zaostatku uočio loše postavljanje bijelog kralja i matirao

protivnika. Bila je to partija kola i na kraju zaslužena brončana medalja na turniru.

Kao mentor želim pohvaliti sve igrače koji su sudjelovali na turniru. Luka Pejaković je osvojio

četvrto mjesto. Igra dobar šah, ali mu nedostaje malo sigurnosti i odlučnosti u nekim potezima.

Jedan od mojih osobnih favorita na turniru je Danijel Lovrić. Danijel igra odličan šah za što ne

mogu uzeti zasluge. Ima odlično predznanje koje je očito dobio od nekog člana obitelji, ali ima

nekih stvari u igri na kojima treba poraditi. Po mom mišljenju, Danijel će biti favoriti za osvajanje

školskog turnira u 7. i 8. razredu, a igrat će i važnu ulogu u ekipi škole u međuškolskim

natjecanjima u šahu zajedno s Lukom, Juricom, Matejom i Danijelom. Jurica Puškarić i Danijel

Šokčević igraju dobar šah i mislim da još mogu napredovati u svojoj igri.

Poredak na turniru:

1. Luka Kajfeš 9,5 bodova

2. Matej Brizanac 8,5 bodova

3. Ivan Josipović 7 bodova

4. Luka Pejaković 5 bodova

5. Danijel Lovrić 4 boda

6. Jurica Puškarić 3 boda

7. Danijel Šokčević 2 boda

8. Marko Reljanović 1 bod

9. Ivano Zovkić

10. Leon Lampert

Zahvaljujem se svim igračima koji su sudjelovali na školskom šahovskom turniru.

Gen una sumus

mentor
Ivan Saračević