Jako sam ponosna što su veliki ljudi dali svoj život za život mlađih, no istodobno sam i vrlo tužna. Svi imamo pravo živjeti. Trenutno je naša domovina u problemima, u njezino srce polako, ali sigurno ulazi neprijatelj čovječanstva – koronavirus. Svi djelatnici koji trenutno rade –liječnici,  medicinske sestre, trgovci,  svi su oni u velikom problemu jer ne mogu dati najbolje od sebe, jer ipak rade u posebnim uvjetima i okolnostima. Osjete strah, a istodobno su vrlo hrabri.  Naša je zajednička zadaća pomoći svima, spriječiti daljnje širenje zaraze koliko je god to moguće.  Mi, učenici, možemo ostati kod kuće te se  ponašati odgovorno.

Trenutno razmišljam i o ljudima u Zagrebu te ostalim gradovima i selima koje je zahvatio potres. Muče me sljedeća pitanja.  Kako je onim ljudima koji su izgubili krov nad glavom, kako je onima koji su izgubili nekog svog u potresu? Kako je bilo vatrogascima  spašavati Hvar kada je gorio?Bili su uplašeni, no nisu se predali jer vole svoju domovinu.  Znam da svi volimo što smo sada kod kuće, ali nam je pomalo i dosadno, no ipak smo na selu pa možemo izaći iz svojih kuća u prirodu. Preostaje nam još moliti se Bogu kako bi ova nevolja koja nas je zadesila što prije završila.  Moramo se moliti kako ne bismo osjetili stanje kao što je bilo u Kini, Italiji, Španjolskoj te ostalim pogođenim dijelovma svijeta. Svaki dan na društvenim mrežama gledamo kako mnoge države pate od posljedica koronavirusa, ne dajmo da se i nama to dogodi! Koliko samo ima umrlih u Italiji, Francuskoj, Americi... Ne želimo biti na toj listi! Naš stožer civilne zaštite  čini sve što može kako bi nas zaštitio, ali i dan danas se ljudi ne pridržavaju propisanih mjera. Budimo ovih dana kao jedno. Čuvajmo svoje bližnje, svoje prijatelje i poznanike. Zajedno smo jači i mi to možemo! Hvala svima koji rade za dobrobit svih nas. I za kraj, #ostanidoma.

Piše: Marija Marijanović, 8. a