Pomisao na Vukovar u svima budi jedno – osjećaj boli i tuge. Svako posjećeno mjesto nosilo je svoju priču, svoju težinu, svoju patnju. Naš posjet Gradu heroju pratilo je tmurno i kišovito vrijeme, kao da i ono osjeća sve ono što je ovaj grad pretrpio. „Grad – to ste vi.“ Antologijska rečenica Siniše Glavaševića koja najbolje opisuje ovaj grad na Dunavu. Vukovar su sve priče koje smo poslušali od pripadnika hrvatske vojske u Memorijalnom centru Domovinskog rata. Vukovar su sva posljednja prebivališta ljudi koje smo posjetili na Memorijalnom groblju. Vukovar su sva ona poznata i nepoznata imena u Spomen domu na Trpinjskoj cesti i na Ovčari. Svo ono medicinsko osoblje i ranjeni ljudi na mjestu sjećanja, u Vukovarskoj bolnici. Dojmovi su se sve više skupljali, a priče postajale sve teže i tužnije. Vukovar je pao, i mi smo u svom obilasku mogli osjetili bitku za Vukovar.

            Svoj obilazak završili smo posjetom muzejima, posjetili smo Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture. Povratak učenika i njihovih razrednica bio je u ranim večernjim satima.

            Terenska nastava učenika osmih razreda učenicima je približila kalvariju koju je ovaj grad pretrpio na početku 90-ih godina 20. stoljeća. Vukovar je simbol Domovinskog rata i iako pomisao na njega izaziva bol i  patnju, osjeća se i ponos jer to je grad koji je stajao kao branik naše zemlje.