U rujnu 2015. krenula si u 1. a razred naše škole. Na samom početku već si pokazala puno znanja. Znala si i brojke i slova. Za tebe je čitanje, pisanje i računanje bio posao lak. Tvoj radoznao i veseli pogled pratio je svaki nastavni predmet. Na satovima si uvijek bila aktivna. Ubrzo je e-dnevnik bio pun odličnih ocjena i bilježaka s puno pohvala. Nisi samo bila odlična u učenju i rješavanju domaćih zadaća nego si bila dobra i u sportu. Još u četvrtak 11. 5. 2017. predstavljala si sa svojim prijateljima na OFOš-u na stadionu Cibalija našu školu. Ti si bila jedna od četiri djevojčice od 1.- 4. razreda koje su se natjecale u štafetnom trčanju. Osvojile ste izvrsno drugo mjesto i dobile srebrnu medalju. U petak u prijepodnevnoj smjeni sam ti čestitala na postignutom uspjehu. Taj dan nisi ponijela medalju u školu da pokažeš svojim prijateljima i meni. Rekla si da ćeš donijeti u ponedjeljak da je vidimo.

    Samo, za nepunih sat vremena od tvog odlaska iz škole zasvirala je uznemirujuća sirena hitne pomoći. Tužna vijest se prošila selom. Svi smo bili u mislima i molitvi uz tebe i nadali se da ćeš se opet vratiti nama u školske klupe. Tužan je ponedjeljak u školi. Sada tvoje petice, tvoje postignute medalje i sve uspjehe neka broje tvoji anđeli i ti koja si sada s njima.

                                                               Učiteljica 2.razreda Jolanka Prkačin